Trebaju li se dječaci igrati s lutkama i plišancima?
Na početku života, beba ima potrebu biti voljena, a isto tako treba joj osjećaj sigurnosti. Ako neko duže vrijeme bebi te dvije osnovne potrebe budu uskraćene, mogu se pojaviti problemi.
Beba može doživjeti razvojnu traumu i naučiti da je svijet nesigurno mjesto gdje ona nije važna. O tome se uči na satu psihologije. Bez dosljedne ljubavi i osjećaja sigurnosti, beba će se zatvoriti, osjećati tjeskobno i neće se pravilno razvijati.
Osim psihologije vrijedi pogledati i drugu stranu priče, a to je društvo.
Društvo kreira pravila o ponašanju djece. Neka nepisana društvena pravila određuju igračke s kojima bi se djeca trebala igrati, a to rade prema spolu. Postoje igračke za dječake i djevojčice, znanost je objasnila i zašto.
Trgovci će djevojčicama nuditi lutke i plišance, a dječacima automobile i dinosaure. Društvo kaže, to je važno jer se mala djeca moraju naučiti koje uloge se od njih očekuju.
Ali što se dogodi kada se djevojčica odluči igrati autićima? Ili dječak lutkama?
Kada se dječak igra s lutkama, to može utjecati na njegov razvoj
Dopuštanjem djetetu da se igra s igračkama za koje je društvo “odredilo” da su igračke suprotnog spola, može utjecati na razvoj djeteta.
Roditelji trebaju pažljivo birati igračke koje će dati svojoj djeci.
Ako djetetu poklonite kreativne igračke to bi, na primjer, moglo potaknuti njegovu/njezinu kreativnost i umjetnički talent.
S druge strane ako mu/joj za rođendan ili Božić poklonite kućnu loptu (Olly Ball), može se dogoditi da potaknete razvoj ravnoteže i koordinacije kod djeteta.
Da se sada samo kratko vratimo na sat psihologije i povežemo to s utjecajem izbora igračaka na razvoj djeteta.
Dječak koji se igra s lutkom može jednog dana postati jako brižan otac
Dijete koje je doživjelo potrebnu ljubav i brigu (o kojoj smo pisali na početku teksta), a koja mu je potrebna, može početi projicirati ta iskustva na plišancu ili lutki.
U suprotnom scenariju, dijete koje nije dobilo ljubav i sigurnost koja im je bila potrebna, također se može igrati maženja i paženja igračaka. To onda vjerojatno predstavlja način iznošenja emocije koja je zapravo potpuno prirodna u svakom čovjeku, a to je briga za drugog, pogotovo slabijeg.
Možda se ustručavate kupiti lutku ili kućicu za lutke svom sinu. Ali ipak želite da vaši dječaci odrastu u nježne, brižne i pažljive tate. Zar ne?
Igranje lutkama nudi puno više od razvoja njegovateljskih vještina
Možda na lutke gledate kao na plastične bebe s kojima se mala djeca uče biti brižni. To je svakako korisna vještina, ali lutke nude potencijal izvan razvoja skupa njegovateljskih vještina.
Lutke mogu postati rekviziti u eksperimentima koji potiču djetetovo razumijevanje okoline, odnosa i perspektiva. Dječak se igra igrica u kojima lutka predstavlja njega. Uspava svoju lutku i hrani je ili oblači prema vlastitim željama. Teoretski, pomaže mu da nauči zauzeti perspektivu druge osobe, a to je početak važne vještine - empatije.
Dakle, jesu li lutke stvarno čudesne igračke s kojima bi se trebali igrati dječaci i djevojčice?
Kratki odgovor je da.
Dugi odgovor je: to vjerojatno ovisi o preferencijama svakog djeteta, ali nećete znati dok djetetu ne pružite mogućnost izbora.
Jedina stvarna opasnost je da će dijete koje se igra uvijek istim igračkama, propustiti mnogo prilika za učenje i zabavu. Sve igračke su za svu djecu.
